Jedan od vrlo èestih djelova Windowsa u svim dosadašnjim inaèicama koji je èestim predmetom kritika, a ponekad i razlogom zašto korisnici poèinju polagano gubiti živce, jest ugraðeni applet za deinstalaciju aplikacija. Ne može se reæi da taj dodatak u potpunosti ne funkcionira i da je tu samo zato da bi nekome zagorèao život, ali da u nekim trenucima zakaže, da je relativno spor kod podizanja (ponekad uèitavanje liste instaliranih programa zna potrajati u nedogled) i da ne obavlja deinstalaciju programa u potpunosti, to je istina.

Nije ni èudo da su se zbog toga mnogi korisnici odluèili potražiti alternative, bjesneæi po raznim internetskim forumima tražeæi raèunalne gurue za savjet. I dok bi im ovi èesto preporuèali da zaborave na sve alate i da im jednostavno nema druge veæ zavrnuti rukave te ruèno krenuti i potragu za svime što je zaostalo nakon što je neka aplikacija uklonjena s raèunala (zaèudili biste se koliko toga ostaje, ako se veæ i sami niste prethodno u to uvjerili), neki bi ipak ukazali na alatke specijalizirane za deinstalaciju.

Na žalost, veæina ih je komercijalna, no uvijek se naðe pokoji za koji ne trebate dati ni lipe, a da zaista ima što za ponuditi. Upravo je i ovotjedni program takav – posve besplatan i, moramo mu priznati, dobro opremljen. Doduše, ne koristi nikakav èudotvoran algoritam za deinstalaciju aplikacija, veæ isti onaj mehanizam koji je došao sa samim programom koji ste instalirali, ali nudi dodatnu moguænost. Naime, nakon što deinstalacija programa završi, pregledat æe raèunalo i, gle èuda, uspješno pronaæi brdo ostataka koje je, zatim, vrlo jednostavno ukloniti.

Vrlo je intuitivnog suèelja i gotovo da i nije moglo jednostavnije, a èim ga prvi put pokrenete, u glavnom æe se prozoru poèeti popunjavati lista s instaliranim aplikacijama (popunjavanje bi prvi put moglo ponešto potrajati u ovisnosti koliko imate instaliranih programa). Meðutim, Revo Uninstaller je daleko bogatiji moguænostima nego što se to na prvi pogled èini. Na primjer, jedna od zgodnih stvarèica jest moguænost da iz kontekstnog izbornika pokrenete pretragu putem Googleove tražilice ili, pak, otvoriti registarski kljuè gdje su smještene informacije za deinstalaciju za oznaèeni program, ali i još neke sitnice.

Inicijalno Revo Uninstaller neæe prikazati instalirane Windowsove komponente niti instalirane zakrpe, no to, ako veæ hoæete, možete ukljuèiti putem vrlo jednostavne i relativno siromašne konfiguracije iz koje se baš i ne može zakljuèiti da Revo Uninstaller nudi više. No, tek letimièan pogled na alatnu traku pri vrhu prozora, otkrit æe da se u pozadini krije nekolicina dodatnih alata.

Ti su dodaci organizirani u dvije kategorije, oni namijenjeni optimizaciji i oni namijenjeni èišæenju raèunala. Tu je dodatak za upravljanje programima koji se podižu zajedno sa sustavom, zatim popis nekolicine alata ugraðenih u Windowse te alat koji æe pregledati diskove na raèunalu i detektirati suvišne datoteke i zatim ih ukloniti. Nije tu rijeè o punokrvnim alatima koje obièavamo vidjeti u profesionalnim komercijalnim alatima, ali svoj posao sasvim solidno obavljaju.

U iduæoj kategoriji se nalaze redom dodaci za brisanje tragova koje ostavljate za sobom, a osim što æete tragove moæi ukloniti iz popularnih internetskih preglednika, to isto æete moæi napraviti za programe iz Office paketa alata te za neke stavke u samim Windowsima. No, ni to nije sve. U ovoj se kategoriji nalazi i dodatak koji æe prebrisati datoteke koje su oznaèene za brisanje i time za svagda ukloniti bilo kakve dokaze o tome što ste radili za raèunalom, a nekako je bilo i logièno da uz ovaj alat bude dostupan i dodatak koji nepovratno briše specificirane datoteke i mape. Nije loše. No, na žalost, vrlo je iritantna èinjenica da se velièina glavnoga prozora dinamièki mijenja u ovisnosti koji ste alat izabrali, a zašto je uopæe implementirana takva besmislica, nikako ne možemo dokuèiti.

Jedan od zgodnih trikova koje Revo Uninstaller nudi jest i moguænost da ga se prebaci u "lovaèki" modalitet rada. Premda je to neobièan naziv za moguænost, zapravo ima mnogo smisla jednom kada je probate. Naime, na desktopu æe se pojaviti maleni prozorèiæ koji neodoljivo podsjeæa na snajperski ciljnik, a sve što æete trebati uèiniti jest odvuæi ga na preèac programa koji želite ukloniti. Uz to, u tom se modalitetu može aktivirati i podrška za povuci i spusti karakteristiku nakon èega æe se taj prozorèiæ prikazivati jaki plamen koji bi, valjda, trebao simulirati peæ u koju jednostavno odvlaèite preèice do programa. Imajte samo na umu da taj segment Revo Uninstallera nije baš do kraja ispeglan i da boluje od šaèice bugova.

Sve u svemu, unatoè sitnim propustima i manama, Revo Uninstallera je prilièno solidan programèiæ za deinstalaciju programa, ali i èišæenje raèunala i nepovratno uklanjanje podataka koji ima i neodoljivu cijenu. Stoga, tražite li ovakav tip programa ne tražite dalje – ovaj bi vas alat mogao ugodno iznenaditi.

Najveci izbor pozadina za Vas Racunar ... Skini i Uzivaj

Priznajte, koliko ste se puta našli u situaciji kada ste poželjeli pristupiti svojemu raèunalu, a zbog èinjenice da ste se jednostavno nalazili predaleko to niste mogli? E, pa, od sada nadalje svojem æete raèunalu moæi pristupati od bilo kuda, pod uvjetom da ispunite nekoliko osnovnih zahtjeva. Ne, nije to ništa suviše tehnièki komplicirano, a neæete morati ni provoditi sate èitajuæi nerazumljivu dokumentaciju i konfigurirati router i raèunalo. Upravo suprotno.

U prvome redu, poželjno je da je vaše raèunalo spojeno širokopojasnom internetskom vezom i da je spojeno uvijek (ili barem onda kada niste prisutni) buduæi da bez toga, stvari baš i neæe divno (ili uopæe) funkcionirati. Drugi uvjet jest da instalirate TeamViewer. Sve drugo æe, više ili manje, biti jasno onoga trena kada ga poènete koristiti…

Mislite li da je sve to bespotrebno, kada to možete napraviti i sami – na primjer otvoriti raèun na nekoj od servisa koji nude dinamièki DNS, ukljuèiti dijeljenje desktopa te omoguæiti NAT i proslijediti potrebite portove na routeru? Meðutim, zašto se uopæe muèiti kada su s TeamViewerom stvari daleko jednostavnije.

Stvari funkcioniraju otprilike ovako, po instalaciji TeamViewera automatski æe vam biti dodijeljen jedinstveni identifikacijski broj. Sve što još trebate uèiniti jest upisati lozinku (preporuèamo što složeniju èisto iz sigurnosnih razloga). Ostale konfiguracijske korake æe odraditi sam TeamViewer (instalirat æe se i dodatni modul – DynGate zahvaljujuæi kojem TeamViewer radi i iza vatrozida te ne trebate znati ni eksternu IP adresu kako biste pristupili vlastitom raèunalu).

Potom, na raèunalu s kojeg želite pristupiti svojemu raèunalu, takoðer treba instalirati TeamViewer, te u glavnom suèelju upisati vlastiti identifikacijski broj (ili broj onoga raèunala na koje se želite spojiti), pritisnuti gumb "spoji se na partnera" i konekcija æe se gotovo trenutno ostvariti. Dojam je i više nego odlièan, a zapravo se ne razlikuje previše od onoga koji nude i mnogi drugi sliènih softveri za udaljenu kontrolu raèunala. Naime, èinit æe vam se kao da radite za vlastitim raèunalom bez obzira što ste od njega možda udaljeni i stotinama kilometara, a kvaliteta i brzina rada ponajviše ovisi o brzini veze s Internetom.

Osim udaljene kontrole raèunala, TeamViewer nudi i moguænost razgovora zamišljen kao klasièni chat (u malenom prozoru, ali dostatnom), a moguæe je i izmjenjivati datoteke. Zgodno je to što æete pri izmjeni datoteka moæi vidjeti sve diskove i mape na udaljenom raèunalu, baš kao da sjedite za njime. Naravno, briga je posveæena i sigurnosti pa je sva komunikacija izmeðu vašeg raèunala i raèunala s kojeg se spajate kriptirana, a pristup raèunala je moguæ samo onima koji znaju vaš ID i lozinku.

Da bi stvar bila bolja, TeamViewer je posve besplatna, ali iskljuèivo za nekomercijalnu uporabu. Trenutno je ova treæa inaèica još uvijek u beti, pa je vrlo lako moguæe da æete naiæi na sitnije probleme (pri našem testiranju, problema uopæe nismo imali – sve je radilo glatko i stabilno), no zato možete probati raniju inaèicu, koja je takoðer besplatna. Doduše, imajte na umu da na oba raèunala moraju biti instalirane iste verzije TeamViewera, inaèe se konekcija neæe moæi ostvariti.

Sve u svemu, TeamViewer se èini odliènim rješenjem ako morate pristupati svojem raèunalu s udaljenih lokacija (ali ako želite pristupati i raèunali èlanovima obitelji ili prijateljima) te preuzeti potpunu kontrolu. Vrlo ga je jednostavno koristiti, konfiguraciju gotovo uopæe nije potrebno izvoditi (premda je to moguæe, ukoliko se u to uopæe želite upustiti), lijepog je i intuitivnog suèelja i neodoljive cijene. Fino i praktièno.

Veæ je odavna dobro poznata èinjenica kako brisanjem datoteke nju fizièki zapravo i ne uklanjate sa diska – veæ je operativni sustav samo oznaèava za brisanje, ili bolje reèeno, prostor koji je do tada zauzimala slobodnim za spremanje novih podataka. To ostavlja prostora specijaliziranim forenzièkim alatima da vrate datoteke barem dijelom ili èak u cijelosti koje ste greškom izbrisali, što je posve legitimno ukoliko ih zaista i želite vratiti.

Meðutim, ako ste imali namjeru datoteke ili mape izbrisati nepovratno i time, dakako, onemoguæiti bilo koga da ih na bilo koji naèin vrati, onda æe vam trebati program poput ovoga. File Shredder ne uvodi ništa revolucionarno niti previše specifièno, no da æe pomoæi u zaštiti da vaše privatne datoteke jednom kada ih odluèite uništiti takve i ostanu, to svakako hoæe.

Krasi ga prilièno jednostavno suèelje pa bi se i totalni poèetnici s njime gotovo odmah trebali snaæi. Osnovne su moguænosti uredno sortirane sa strane na izbornicima putem kojih možete lako dodati datoteke ili mape koje želite sigurno izbrisati (moguæe ih je i samo odvuæi u glavni prozor), a koje æe se pak pokazati u popisu s desne strane. Ostaje još samo pokrenuti proces sigurnog prebrisavanja pritiskom na upeèatljivo smještenu tipku na dnu prozora .

Premda nudi nekoliko metoda i algoritama za sigurno brisanje datoteka, ne možete ih kombinirati veæ u opcijama odabrati samo onaj koji želite koristiti kao podrazumijevanu moguænost. To mu je ujedno i najveæi nedostatak, buduæi da bismo rado vidjeli moguænost da odaberete metodu ili algoritam koji želite koristiti prije samog pokretanja procesa brisanja ili, ako veæ ništa drugo, opciju da se takvo što omoguæi.

Kada smo veæ kod metoda, valja istaknuti da ih nudi i više nego dovoljno, poèevši od onih jednostavnijih koje izvode najobiènije višestruko prepisivanje nasumiènih podataka preko DoD 5220-22.M algoritma do poznatog Guttmanovog s prepisivanjem prostora koje zauzimaju oznaèene datoteke od trideset i pet puta. To, lako je pretpostaviti, zaista jamèi da æe jednom prebrisane datoteke zaista ostati nepovratne.

Od dodatnih moguænosti koje još valja spomenuti jest maleni dodatak koji je u stanju prebrisati slobodan prostor na disku, u sluèaju da ste zbilja paranoièni ili samo redovito umjesto klasiènog brisanja datoteka koristite File Shredder.

Dakako, kao što smo i oèekivali, File Shredder se solidno integrira u sustav što æete primijetiti kao samo još jednom stavkom na kontekstnom izborniku putem kojega oznaèene datoteke ili mape možete odmah izbrisati ili ih tek oznaèiti za kasnije brisanje – kako god vam odgovara. U sluèaju, pak, da vam ta dodatna stavka na izborniku smeta, možete je deaktivirati u konfiguraciji programa koja je, usput budi reèeno, prilièno smislena.

Sve u svemu, File Shredder iako nije olièenje programa koji bismo mogli nazvati vrhunskim, svoj posao obavlja i više nego dobro, krasi ga oku ugodno suèelje ali i solidan niz algoritama i metoda za brisanje, te ono što je najvažnije, za njega ne morate platiti ni lipe. Stoga, brinete li se za sigurnost svojih podataka i ne želite li da nekome dopadnu ruke, ovo je programæiæ koji æe vas dobro poslužiti i nepovratno ih izbrisati.

U zadnje je vrijeme ovaj internetski preglednik koji se temelji na Internet Exploreru sve popularniji, a premda su mišljenja o njemu prilièno podijeljena pa ga neki u potpunosti preziru, dok ga drugi velièaju - istina leži negdje u sredini. Prvi put se pojavio još u prošlom tisuæljeæu (zvuèi zastrašujuæe, ali brojke ne lažu), a neki ga æe se vjerojatno sjetiti pod nazivom MyIE. Nastao je kao rezultat jednog programera koji je htio tek prilagoditi Internet Explorer prema vlastitom ukusu dodajuæi mu niz moguænosti (u prvome redu podršku za kartice) koje su oèajno nedostajale Microsoftovom miljeniku.

Meðutim, programer koji ga je razvijao svoj je projekt napustio i javno objavio veæinu izvornog koda, što je omoguæilo Jeffu Chenu da nastavi njegov razvoj, ovoga puta pod nazivom MyIE2. To ga je ime pratilo sve do 2003. godine kada je dobio novo kakvo nosi i danas - Maxthon. Premda nije rijeè o punokrvnom browseru, veæ o svojevrsnoj ljusci (koristi Intenret Explorerov engine za prikazivanje web-stranica), neki ga takvim smatraju, što i ne èudi buduæi da je zaista opremljen nizom zanimljivih moguænosti.

Osim klasiène podrške za tabove, podržava skinove (što ga èini posebno primamljivim svima onima koji vole ureðivati vlastiti desktop) i nudi opæenito dobro prilagodljivo grafièko suèelje, ali kombinira i podršku za dodatke namijenjene Internet Exploreru, zajedno s podrškom za plug-inove namijenjene njemu samome pa ga je moguæe solidno proširiti. Zapravo, Maxthon je idealan browser svima onima koji jednostavno ne žele prijeæi na Firefox ili Operu, a opet su i sami nezadovoljni prilièno malenim brojem moguænosti koje nudi sam Internet Explorer. Na primjer, Maxthon podržava upravljanje pokretima mišem što, jednom kada se naviknete, itekako ubrzava snalaženje na Internetu.

Uz to, nudi moguænost da poništite radnje (recimo da ste greškom zatvorili karticu s nekom web-stranicom, sada je vrlo lako možete vratiti), tu je i dodatak za automatsko popunjavanje formulara na web-stranicama (vrlo korisno ako se èesto negdje registrirate), ugraðeni èitaè RSS kanala (zajedno s osnovnim moguænostima organizacije istih), dodatak za blokiranje napasnih reklama na stranicama, zaštitu od iritantnih iskakajuæih prozora, brdo preèica na tipkovnici koje možete i sami definirati (èak je moguæe definirati koje æe se web-stranicea otvoriti pritiskom na definirane tipke), tu je i moguænost snimanja sadržaja ekrana (ukljuèujuæi i cijelih web-stranica bez obzira koliko su dugaèke), snimanje stanja otvorenih kartica i još štošta drugo.

Preciznije reèeno, od ovdje spomenutih moguænosti i dodataka dotaknuli smo tek vrh ledene sante, jer Maxthon nudi daleko više korisnih stvarèica i nekih pametnih tehnoloških rješenja koja su se u praksi pokazala vrlo funkcionalnima. Dakako, ako ste sumnjali, Maxthon nudi i nekolicinu relativno praktiènih sigurnosnih finti koje bi se u danim trenucima mogle dokazati izuzetno korisnima.

Doduše, kao i na mnogo drugih programa, na Maxthon æete se morati privikavati, a iako je rijeè o punom izdanju i prilièno dotjeranom proizvodu, još uvijek boluje od nekih sitnih problema i ponekad iritantnih bugova (kod veæeg broja otvorenih kartica, pri zatvaranju se jednostavno zna smrznuti ili æe njegovo gašenje potrajati cijelu vjeènost). Ipak, to je prije izuzetak nego pravilo, ali se svejedno zna dogoditi. No, sve te sitnice brzo padnu u zaborav kada shvatite s koliko korisnih stvarèica Maxthon raspolaže - na primjer moguænost upravljanja karticama je na vrlo visokoj razini.

Na svu sreæu, prilièno se redovito razvija, a osim što se uspješno rješavaju bugovi i problemi, dodaju se i nove moguænosti pa je tim primamljiviji. Stoga, volite li Internet Explorer, ali niste zadovoljni njegovim moguænostima, nemojte gubiti ni èaska - odmah se uputite na Maxthonove službene web-stranice, skinite ga, instalirajte i poènite surfati Internetom daleko efikasnije i ugodnije nego ikada do sada. Uostalom, nemate što izgubiti - Maxthon je posve besplatan.

Kontroverzni zaštitnik

Kao što je to sluèaj s mnogim drugim aplikacijama koje su izašle iz Microsoftove tvornice i ova je veæ od samih svojih poèetaka stekla poklonike, ali i veliki broj onih koji je preziru. Microsoftovo rješenje protiv spyware-aplikacija isprva poznatije kao Microsoft Antispyware, a danas Windows Defender, temelji se na GIANT AntiSpywareu. Upravo je to jedan od glavnih razloga na koji se mrzitelji Defendera neprestance pozivaju, smatrajuæi da je Microsoft svojim promjenama jednostavno upropastio originalni komad softvera.

Meðutim, pozadina Windows Defendera i vrijeme koje je Microsoft uložio u razvijanje ovog sigurnosnog alata definitivno nisu vidljivi na prvi pogled, ali su neminovno tu. Naime, Microsoft je praktièki iznova napisao engine znaèajno ga ubrzavajuæi i poboljšavajuæi, a Windows Defender sad radi kao Windowsov proces, što takoðer ima svoje prednosti. No, filozofija da Windows Defender maksimalno pojednostave nije se dopala naprednijim korisnicima koji vole stvari imati pod kontrolom.

Preciznije, u veæini sluèajeva korisnik niti neæe biti svjestan da na raèunalu ima instaliran Windows Defender - to æe postati oèigledno samo u trenutku potencijalne zaraze kad æe se pojaviti ikona u sistemskom trayu s obavijesti o potencijalnim problemima. Èak je i samo suèelje programa svedeno na minimum podsjeæajuæi sve više na izgled nove inaèice Windowsa, Viste. Posebnih dodatnih opcija koje se obièno mogu vidjeti u sliènim komadima softvera baš i nema, pa je vrlo jasna naklonjenost korisnicima koji nemaju puno iskustva.

Premda se zbog svega toga Windows Defender ne èini previše pouzdanim, to nije istina. Rezidentna zaštita pokazala se prilièno solidnom u prepoznavanju i sprjeèavanju spyware-aplikacija, a Defender cijelo vrijeme nadgleda kritièna sistemska mjesta (sistemske konfiguracije, IE dodatke, servise, izvršavanje programa, itd…) te budno pazi da nešto ne poðe po krivu ili se provuèe kroz mrežu koju je raspleo.

Još jedna od prednosti Windows Defendera nad mnogim drugim sliènim komadima softvera, a koja je podigla još ponešto kontroverze, je Microsoft SpyNet. Rijeè je o zajednici zahvaljujuæi kojoj bi prepoznavanje štetnog softvera u buduænosti trebalo biti dodatno pouzdanije i jednostavnije. Drugim rijeèima, ako se i sami pridružite zajednici, Windows Defender æe po detekciji štetoèina poslati informacije o spyware-aplikaciji koju ne poznaje kako bi se što je prije moguæe pronašao efikasan naèin za njeno uklanjanje.

Iako naprednih alata gotovo uopæe i nema, Windows Defender ipak nudi jedan - Software Explorer. Rijeè je o dodatku s kojim æete lako doznati koje se aplikacije pokreæu zajedno s podizanjem Windowsa, koji su programi trenutno pokrenuti na raèunalu te koji programi koriste internetsku vezu. Dakako, svaki od detektiranih programa i procesa moæi æete u bilo kojem trenutku zaustaviti ili onemoguæiti.

Sve u svemu, unatoè kritikama i glasnom neodobravanju nekolicine korisnika, Windows Defender uopæe nije loš alat za zaštitu i uklanjanje spyware-aplikacija. Pregledavanje raèunala je vrlo temeljito i relativno brzo, a razina zaštite nije loša. Nedostatak naprednijih opcija pripisujemo Microsoftovoj filozofiji da aplikacije uèini jednostavnijima i time prihvatljivijima veæem broju korisnika (uostalom, Windows Defender æe se distribuirati zajedno s novom inaèicom Windowsa).

S druge strane, Windows Defender je posve besplatan korisnicima s licenciranim Windowsima (prije samog downloadanja programa i instalacije morat æete validirati svoju instalaciju Windowsa), a neæete morati dodatno platiti ni za sve buduæa ažuriranja. Drugim rijeèima, ma štogod mislili o Microsoftovom softveru, ovo je jedan od alata koji biste definitivno trebali imati na svojem raèunalu. U kombinaciji s nekim antivirusnim rješenjem i boljim vatrozidom od onog ugraðenog u Windowse, vaše bi raèunalo trebalo biti daleko sigurnije nego bez ikakve ili s poloviènom zaštitom.

Video Spot Folklora Sloga Guèa Gora i na našemu Portalu možete skinuti i uživajte...

Gucogorska Tamburica Za sve Korisnike Portala

Browser sa stilom



Koliko god neki drugi browseri uporno držali perjanicu popularnosti, kvalitete ili samo rasprostranjenosti na milijunima raèunala u svijetu, nikako se ne može osporiti èinjenica da je Opera zapravo jedan od onih preglednika s kojim je uvedeno niz novosti koje smo navikli vidjeti i u tim konkurentnim browserima. Prva se javna verzija pojavila još 1996. godine, a unatoè prilièno ranom startu, Opera je uvijek nekako ostajala na relativnoj margini unatoè inovativnim moguænostima koje su uslijedile razvojem (podrška za kartice (tabove), upravljanje kolaèiæima, itd…).

Meðutim, pametno osmišljene i korisne opcije i dalje su najjaèi adut Opere, a upravo je to takoðer bilo vidljivo i u prošloj inaèici. Zapravo je Opera osmišljena kao ozbiljni paket za sve vrste korisnika i osim samog browsera tu su i ugraðeni e-mail klijent, Usenetski klijent, RSS èitaè, IRC klijent… Drugim rijeèima, sve ono što u normalnim okolnostima treba jednom korisniku dok surfa bespuæima Interneta.

Kako bi cijela stvar bila još ljepša, Opera nikako ne životari ne svojevrsnoj staroj slavi veæ tradicionalno sa svakom novom inaèicom katapultira niz novih moguænosti praktièki otvarajuæi put alternativnim browserima koji naposljetku sliène moguænosti implementiraju sa zakašnjenjem. Izuzetak tomu nije ni ova deveta inaèica Opere koja ima više potencijala da postane popularnom nego ijedna prethodna inaèica.

Za razliku od osme inaèice, u devetoj fokus nije previše bio usmjeren na doradi grafièkog suèelja veæ tamo gdje je i najbitnije - na podizanju razine upravljivosti i prilagodljivosti. Doduše, nemojte nas krivo razumjeti, Opera ima prilièno moderno i oku ugodno suèelje što u konaènici zaista podiže razinu upotrebljivosti i daje novu dimenziju dok surfate Internetom - stil.

Najuoèljivija novost je svakako ugraðena podrška za BitTorrent koji sve više dobiva na popularnosti, pa je time anulirana potreba za takvim samostalnim klijentom. Meðutim, ukoliko ste veæ okorjeli veteran skidanja putem sve brojnih BitTorrenata - možda i neæete biti najsretniji ugraðenim rudimentarnim klijentom, no koliko god da je asketske prirode toliko je i funkcionalan pa je downloadanje sadržaja iznimno jednostavno. Možda je najveæi nedostatak èinjenica da gašenjem Opere prestaje i preuzimanje datoteka pa æe Opera cijelo vrijeme zauzimati svoj prostor na traci sa zadaæama. Doduše, tomu se može doskoèiti, ali to je veæ neka druga tema.

Druga najveæa novost je uvoðenje podrške za widgete, male simpatiène i nerijetko vrlo korisne dodatke s kojima možete lako proširiti moguænosti browsera, ali i iskoèiti iz okvira uobièajenog za mrežne preglednike. Widgeta veæ sada ima pravo mnoštvo, a osim dodataka koji prikazuju vremensku prognozu, alatki za konverziju novèanih valuta te raznoraznih šarenih kalkulatora ima i onih koji doslovce nemaju nikakve veze sa surfanjem poput widgeta za iscrtavanje matematièkih funkcija, trodimenzionalnog tetrisa ili podsjetnika. Vjerojatno ni ne moramo posebno napominjati kako widgeti osim što su funkcionalni i prilièno lijepo izgledaju i lako bi mogli izmamiti radoznale poglede promatraèa.

Uz još mnoštvo novotarija i nekih poboljšanih sitnica èovjeku vrlo brzo postane jasno kako je Opera u potpunosti podreðena korisniku. Maksimalno je prilagodljiva i takva se fleksibilnost rijetko viða, da ni ne spominjemo brojne korisne sitnice o kojima korisnici drugih browsera za sada mogu samo sanjati. Svijetli primjer je moguænost prilagoðavanja tražilica i njihovo upravljanje. Na primjer, kliknete li na bilo kojoj web-stranici desnom tipkom miša u polje formulara tražilice, s kontekstnog izbornika imat æete moguænost da tu tražilicu dodate u Operine integrirane tražilice. Štoviše, moguæe je tu tražilicu postaviti i kao podrazumijevanu i to bez imalo muke. Na taj naèin vrlo je lako moguæe, na primjer, dodati Bug On Line tražilicu u Operu i izravno pretraživati Bugovu web-stranicu. Korisno.

Još jedna pomalo prikrivena, ali iznimno korisna moguænost jest blokiranje sadržaja. Dovoljno je s kontekstnog izbornika na otvorenoj web-stranici odabrati moguænost blokiranja sadržaja i jednostavnim klikom dok držite pritisnutu tipku SHIFT blokirati neželjeni sadržaj. Naravno, Opera æe upamtiti postavke i svaki put kada se vratite na web-stranicu s blokiranim sadržajem - on se više neæe prikazivati.

Takvih sitnih moguænosti i detalja ima pravo mnoštvo i upravno oni èine Operu iznimno primamljivom. Zato ni nema previše smisla nastavljati sa suhoparnim nabrajanjima nakon kojeg slijedi i veseli usklik iznenaðenja svaki put kada otkrijemo nešto novo buduæi da smo uvjereni kako æe ova inaèica Opere vrlo ubrzo biti i dodatno nagraðena onime što joj je uvijek nedostajalo - popularnošæu. Tomu u prilog ide i podrška za web-standarde i moramo priznati da gotovo i nismo naišli na problematiène stranice dok smo besciljno surfali Internetom. Onaj manji dio spornih stranica koje se nisu prikazivale ispravno nisu krivica Opere - veæ samo neznanje ili nemar webmastera koji stoje iza njih. Uostalom u poštivanje standarda se možete i sami uvjeriti tako da skoèite na Acid2 Browser Test koji za sada ne prolaze ni Firefox ni Internet Explorer i usporedite rezultate.

Na žalost, Opera nije imuna na probleme. Osim što se ponekad bezrazložno srušila (na svu sreæu pamti sve otvorene stranice pa je nakon rušenja moguæe elegantno nastaviti dalje s radom), nije baš štedljiva na sistemskim resursima. Doduše, u tom segmentu nije daleko od Firefoxa iako je Mozillin browser uvijek nekako uspijevao koristiti nekoliko megabajta radne memorije manje u istim uvjetima. No zato je Firefox èešæe posezao za procesorskom snagom, dok je tu Opera bila daleko štedljivija.

Bilo kako bilo, Opera je zbilja dobar browser koji mnogi korisnici zbilja neopravdano zaobilaze, a barem bi ju trebali probati. Uostalom, kao i za mnoge druge browsere za Operu ne morate platiti ni lipe, u suèelju nema oglasa koji ionako samo smetaju i sve u svemu vrlo biste se lako mogli na njega naviknuti. Stoga, ne èekajte previše - Opera bi vas mogla ugodno iznenaditi.

S pojavom sve jaèih raèunala kojima je orijentacija s vremenom postala multimedijalne naravi (poznato je kako je za reprodukciju i rad s multimedijom potrebno što je jaèe moguæe raèunalo opremljeno što boljom grafièkom i zvuènom karticom što se dakako najviše osjeti na džepu kupca), nastala je prava gomila razlièitih video formata. Danas nije ništa neobièno na raèunalu gledati DVD naslove, ali i ostale video sadržaje. Veæinom je potrebno instalirati odgovarajuæe codece, imati player i vaše je raèunalo spremno za reprodukciju video zapisa.

Softverski je svijet preplavljen video playerima, koji se odlikuju ili visokom kakvoæom reprodukcije ili imaju moderno grafièko suèelje ili su pak lagani za upravljanje. VLC Media Player je, pak, apsolutno dominantan player kada u pitanje doðu video formati. VLC je zapravo isprva bio studentski projekt, a buduæi da je objavljen pod GNU licencom, projektu su se pridružili mnogi drugi developeri diljem svijeta. To je ujedno i bio kraj njegovih studentskih dana, ali to nije znaèilo i kraj razvijanja. VLC je danas multiplatformski i vrlo portabilni multimedijalni player koji podržava reprodukciju kako video tako i audio zapisa i to razlièitih formata. Osim što može reproducirati DVD-e, VCD-e, podržava sve standardne formate (VMPEG-1, MPEG-2, MPEG-4, DivX, Xvid, MP3, Ogg, itd...), zatim mnoštvo streaming protokola, a može ga se koristiti kao poslužitelj za serviranje sadržaja u unicastu ili multicastu unutar IPv4 ili IPv6 mreža. Prednost je i što ga se može instalirati i upotrijebiti na veæini platforma, od Windowsa, preko Mac OS X-a do Linuxa, BeOS-a i mnogih drugih. U veæini sluèajeva moguæe je skinuti instalacijsku datoteku, no dostupan je i izvorni kôd ukoliko ga želite "pripitomiti" za druge platforme. Koliko formata podržava i što sve ovaj gotovo èudesan player može, moguæe je vidjeti na službenoj web-stranici. Rado bismo sve ovdje pobrojali, no autor ovih redaka je zakljuèio da je to jednostavno jalov posao, buduæi da je lista poveæa. No, slobodno æemo kazati kako je VLC uspio reproducirati svaku vrstu video formata koji smo mu pokušali podvaliti, a uspio je reproducirati i parcijalno skinute video zapise.

Oèekujete li video player koji ima izuzetno grafièko suèelje, onda VLC jednostavno nije za vas. Možda i njegova funkcionalnost nije najbolje riješena (katkad je i malo zbunjujuæa), ali to mu ne zamjeramo buduæi da je toliko dobar u reprodukciji zapisa. Ovaj player svakako toplo preporuèamo, baš svima, i onima sa jaèim raèunalima i onima sa slabijim; VLC podjednako brzo i dobro radi na svima. Ima podršku i za prikazivanje titlova pa je podoban i za svakog regularnog poklonika DivX formata, a i cijena mu je neodoljiva. Naime, posve je besplatan.